|
“A koja je ono priča o onome šta je uzjašio na magarca?”
“A
to ti je Ćimpalov ćaća bijo. Iša u mlinicu, nije bila mlinica ko sad,
nego vodenica, doli na rijeci. Kad on ti iša doli priko Kreševa, vodi
konja, na njemu žito.A misečina jako svitlila, on vidi magarac za njim
iđe. I on ti tog magarca uiti za uvo, reče »U ime Isusovo« i uzjaši na
nj. Nije mu se, more bit, dalo ić pješke... I magare potra za konjem.
Kad njemu pane na pamet kad je doša blizu bunara, valjda je Bog to tako
tijo, kaže u sebi »Ko zna šta on meni more napravit«, i kako je nosijo
onu kandžiju, šuškavicu, a on ti sjaši s magarca, pa opleti po njem. I
da je magarac reka: »Da nisi reka u ime Isusovo kad si uzjašio na me,
zna bi šta bi ti bilo!« I uteče od njega, kaže da je stala pusta nika
orljava dok je magarac biža... A sad šta bi bilo, ko zna...”
|
|
|