|
O rašeljki koja se neda osić |
| “Ova Genta, Jozipove žene baba, ona bila curom, iz Tutića je ona; išla
da će je osić, pođe sikirom u nju, a sikira nju u leđa, prosiklo je
bilo. I zato ona i uvik stoji unde. A povr Miljaičini kuća je bijo
kljen, ne rašejka. I da su vile pitale za nj.” |
|
|