|
“A Ćunće naš pokojni isto bio... I on isto tako bijo u toj mlinici,
šta će, jedna mlinica bila, svit stalno nosi, jedna vodenica – a ko da
vodenica more toliko mlit, nema ona motor; I tako i on se uputijo,
misečina, i kaže kad je on krenijo u ta kasna doba noći, more doć kući
dok se svane...; kaže tamo dva vojnika iđu, prid njiman cesta. »Ma iđen
i ja na tu cestu!«. A on kud god zatrlja, u kamenje zatrlja-to ona
oputina, ništa...a oni iđu, ko prava cesta. I doša kući, nije ni konja
rastovario, ostavijo ga prid kućon, pripa se,leža je više od misec
dana, ima je i pop posla.”
“Da nisu to neke vile?”
“Ma nije to, drugo su ti vile, nisu vile obučene u vojnike!”(opet uvrijeđeno)
“Ma ajde, ne zezam te sad, nego ozbiljno, govorili su i za vile, i za rašejku povr Šituma?”
|
 |