|
“A jesu vile u onoj jami iznad bora bile?”
“A
sinko moj, šta ja znam ko je bijo, al kazivali su, ko god je bacijo
kamen doli da se čulo iznutra »Ne bacaj kamen, smirit ćeš mi dite u
glavu!«
“Znači nisu vile?”
“A šta ja znan ko je bijo, nisam ja unutra zaviriva...”
“Moja
je pokojnja mater kazivala, a možda si i sam digod čujo; Vuić pokojnji
bijo lugar, i uvatijo gori, zovu tu ogradu Prdenjak, i uvatijo u
Prdenjaku tu malu, i donijo je kući. Magareće noge! Ne bi ona tila
pečena kruva, nega samo sirova, onoga..., tijesta. I ranili je tako. I
jedan put kako je uitila zgodu, uteče...A bila je u njizi duže vrimena.”
Pa
i oni konji šta su noću pasli, one onda dođi i jašaju te konje. I unda
im zapletu tako grivu da je živ čovik ne mere više rasplest ničim”
|
 |