|
“A kako je ono Šimpetra bacilo iz Vitrenika?”
“E,
ono su oni tražili zlato...Šimpetrovići i Mičići.. Na Vitreniku, eno
zove se i sad Zlatna peć...I oćutili oni za tu zlatnu peć, iđu oni
kopat tamo. I đava zna šta su našli, nisu ništa kući donili, he-he...A
ja mislin ima tri kilometra, ima i više od tri kilometra, di ji je
bacilo na Crljivicu kod bunara iz te peći. I došli kući, unda slabo in
bilo, doša ji pop ispovidit i kad je ispovidijo kaže »E moj Šimpetre i
moj Mića, ne da Đava badava novaca..« I odalamili su obadva....”
“Šta su..?”
“Umrli Božjega ti...E nu... »Šta su?«...” (uvrijeđeno i podrugljivo)
“Nakon koliko? Biće trideset godina...”(smijeh)
“E
vami baš ništa ne triba govorit... Najgore je kad je niko
tako...silenjak, pa misli da sve zna najbolje, al svi su taki brzo
došli kraju i još se o njima i danas priča kaki su budalasti bili. Zato
ti se bolje pazit i Bogu molit, nega silenjak bit...”
|
|
|